Siromaštvo u Bosni i Hercegovini – osnovne činjenice

Mjere za smanjenje siromaštva je potrebno bolje usmjeriti

Siromaštvo se u svijetu uglavnom mjeri pomoću apsolutnih ili relativnih indikatora. Ono se u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini statistički počelo mjeriti u 2001. godini kada je primijenjena metodologija apsolutnog siromaštva Svjetske banke. Tri godine kasnije uvedena je evropska metodologija relativnog siromaštva koja se koristi i danas.

Siromaštvo se prema evropskoj metodologiji mjeri pomoću dohotka domaćinstava. Budući da se Anketa o prihodima i životnim uvjetima još uvijek ne provodi, u  Bosni i Hercegovini se siromaštvo mjeri pomoću potrošnje domaćinstava koja se računa iz ankete o potrošnji domaćinstava. Ona je u Bosni i Hercegovini do sada provedena u 2004, 2007, 2011 i 2015. godini.

Mjerenje siromaštva potrošnom metodom bazirano je na konceptu relativnog siromaštva, koji prag rizika od siromaštva definira prema ekvivalentu odrasle osobe i postavlja ga na 60% medijane ekvivalentne potrošnje. Veličina domaćinstva u ekvivalentu broja odraslih osoba se računa pomoću modificirane OECD skale[1].

Stopa rizika od siromaštva je postotak domaćinstava ili osoba čija je ekvivalentna potrošnja ispod praga rizika od siromaštva.

Iz tabele 1. vidi se zavisnost ovog praga o distribuciji podataka iz koje je izračunata.

Tabela 1. Vrijednosti praga siromaštva u BiH, 2004 – 2015. godina, KM po odrasloj osobi  

                mjesečno

Grafik 1. pokazuje broj i procenat stanovnika ispod linije siromaštva u četiri anketne godine. U vremenskoj analizi ovih rezultata treba se prvenstveno fokusirati na stope rizika od siromaštva, a ne na broj siromašnih jer se bosanskohercegovačka populacija u posmatranom periodu, prema anketnim procjenama[2], smanjivala pa se tako smanjivao i broj siromašnih.

 Grafik 1. Broj stanovnika BiH ispod praga siromaštva i stope rizika od siromaštva,

               2004 – 2015. godina

Prisutan je tek blagi trend smanjenja siromaštva što govori o rezistentnosti ovog fenomena, odnosno o neučinkovitosti mjera za smanjenje siromaštva u posljednjoj deceniji. To potvrđuju i drugi indikatori siromaštva kao što su jaz siromaštva i indikatori nejednakosti.

Jaz siromaštva daje mjeru intenziteta siromaštva i pokazuje koliko su, u prosjeku, izdaci za potrošnju siromašnih domaćinstava udaljeni od praga siromaštva. Jaz siromaštva se u BiH kretao oko 25% u posmatranom periodu[3], što samo potvrđuje da su mjere borbe protiv siromaštva loše targetirale siromašne (Šabanović, 2016). Kvintilni omjeri i Gini koeficijenti pokazuju rezistentnost siromaštva i visoku nejednakost u raspodjeli potrošnje. Dok su Gini koeficijenti bili ujednačeni i kretali se oko 0,31, kvintilni omjeri pokazuju da 20% najbogatijih, troše oko pet puta više od 20% najsiromašnijih stanovnika.

Detaljnije informacije o siromaštvu dobijaju se analizom statusa u siromaštvu specifičnih    socio-ekonomskih subpopulacija. Domaćinstva sa pet ili više članova i jednočlana domaćinstva imala su najveće stope rizika od siromaštva u 2015. godini  (20,2% i  18,5% respektivno). Unutar jednočlanih domaćinstava najsiromašnija su bila samačka domaćinstva gdje je osoba bila stara 65 godina ili više (21,9% u 2015). S druge strane, unutar najvećih domaćinstava, u najvećem riziku od siromaštva su bila domaćinstva bračnih parova s djecom i drugim srodnicima (23,1% i 24,5% u 2015. i 2011, respektivno), odnosno domaćinstva bračnih parova sa troje ili više djece (21,4% i 26,9% u 2007. i 2004. godini, respektivno).

Kad se ispituje siromaštvo prema starosti stanovnika, vrijedno je pažnje analizirati sljedeće tri grupe stanovnika: ispod 18 godina, između 18 i 64 godine i 65 godina i više. U 2015. godini stanovništvo starosti 65 ili više godina imalo je najveću stopu rizika od siromaštva unutar ove tri starosne grupe: 20,0% u poređenju sa 18,5% za maloljetno stanovništvo i 15,6% za radno sposobno odraslo stanovništvo.

Nizak nivo obrazovanja povećava rizik od siromaštva. Od ukupnog broja stanovnika BiH bez škole u 2015. godini, njih 21,9% je bilo siromašno, dok je skoro svaki četvrti stanovnik s osnovnom školom bio siromašan (23,0%). Rizik od siromaštva tek značajnije opada kod osoba sa završenom srednjom školom (13,8%), a najmanji je kod osoba s univerzitetskim obrazovanjem (5,2%).

Iako posjedovanje posla u 2015. godini smanjuje vjerovatnoću pada u siromaštvo, to bezuvjetno ne garantuje da će zaposlena osoba ili njeno domaćinstvo izbjeći siromaštvo. Među zaposlenima starosti od 18 do 64 godine bilo je 11,8% siromašnih u poređenju sa 18,6% siromašnih među onima koji ne rade (nezaposleni i neaktivni) u toj istoj starosnoj grupi. Ako pak posmatramo siromašno stanovništvo starosti od 18 do 64 godine, vidimo da ih je 33,0% imalo posao u 2015. godini.

U Bosni i Hercegovini je u periodu od 2004. do 2015. godine prisutan pad broja siromašnih stanovnika i blago smanjenje rizika od siromaštva. Jedan od uzroka smanjenja broja siromašnih bilo je i smanjenje broja stanovnika u BiH u tom periodu. Indeks jaza siromaštva i indikatori nejednakosti jasno ukazuju na prilično jaku rezistentnost siromaštva. To govori da su mjere za smanjenje siromaštva prilično neefikasne i pogrešno usmjerene (Šabanović, 2016).

Ako imamo u vidu da se mjerenjem siromaštva potrošnom metodom ne postiže direktna uporedivost ovog fenomena s drugim evropskim državama i da su mjere bazirane na potrošnji značajno manje od onih izračunatih dohodnom metodom (Delalić, Kapetanović i Šabanović 2017; Šabanović 2017), može se zaključiti da je stvarna situacija mnogo lošija nego što indikatori pokazuju. U tom smislu, puna harmonizacija metodologije mjerenja siromaštva i nejednakosti u Bosni i Hercegovini sa EU standardima je conditio sine qua non  ispravne politike borbe protiv siromaštva. Ona će se postići u skorijoj budućnosti kroz provođenje prve ankete o prihodima i životnima uvjetima u Bosni i Hercegovini u 2018. godini.

[1] V. Anketa o potrošnji domaćinstava u BiH – Finalni rezultati za 2004, 2007, 2011 i 2015, Agencija za statistiku BiH

[2] Podaci popisa stanovništva za posmatrane periode nisu postojali u vrijeme provođenja anketa.

[3] Prema ovoj skali nosiocu domaćinstva se dodjeljuje koeficijent 1, svakoj drugoj odrasloj osobi u domaćinstvu staroj 14 ili više godina dodjeljuje se koeficijent 0,5, a djeci mlađoj od 14 godina koeficijent 0,3.

Literatura

 Delalić A., Somun-Kapetanović R., Šabanović E. 2017. Poverty and Inequality in Bosnia and Herzegovina: Income or Consumption Approach-Does It Matter?, International Conference on Official Statistics (ICOS2017), Sarajevo, March 30-31, 2017

Ravallion, M. 1988. Poverty Comparisons. Harwood Academic Publishers

Šabanović E.2016. Is the Targeting of Social Transfers in Bosnia and Herzegovina Getting

               Better? Evidence from Household Budget Surveys, International Statistical

Conference in Croatia (ISCCRO’16), 05-06 May, 2016, Zagreb, Croatia

Šabanović E.2017. Basic Consumption and Income Based Indicators of Economic

                 Inequalities in Bosnia and Herzegovina: Evidence from Household Budget

                 Surveys, Expert meeting on measuring poverty and inequality, UNECE for

Europe, Conference of European Statisticians, Budva, Montenegro, 26-27

September 2017

 

Edin Šabanović
Edin Šabanović

Edin Šabanović, rođen je u Stocu 1961. godine. Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru je diplomirao i magistrirao. Doktorsku disertaciju radi na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Pomoćnik je direktora u Agenciji za statistiku BiH. Bavi se anketnom metodoloogijom, uzorkovanjem, statistikom životnog standarda i inferencijalnom statistikom u uslovima neodgovora i nedostajućih podataka.

Nema komentara

Napišite odgovor

Your email address will not be published.