Put Razvoja

 

„Nikad u BiH, počevši od 1859. pa do danas, nije bilo zakonom zabranjeno formirati čak i seosku štedno-kreditnu zadrugu nego danas u samostalnoj, demokratskoj, višestranačkoj, tržišnoj, kapitalističkoj itd. BiH.“

U ovom broju razgovaramo sa prof. Vjekoslavom Domljanom, jednim od najznačajnijih ekonomista na prostoru bivše Jugoslavije. Profesore Domljan, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u toku 2017. godine osnovala Ekonomski savjet, a na čelo tog savjeta je imenovala Vas. Možete li nam reći, koji je mandat Savjeta? Koliko savjet ima moć da utječe na buduće odluke u Federaciji Bosne i Hercegovine?

 Ekonomski savjet (ES) ima mandat da savjetuje Vladu Federacije Bosne i Hercegovine u vezi ekonomske politike; analizira predložene zakonske i podzakonske akte i njihov potencijalni učinak; Vladi Federacije Bosne i Hercegovine samoinicijativno upućuje prijedloge eventualnih mjera i aktivnosti iz sfere ekonomije, koje za cilj imaju održivi ekonomski rast i razvoj i realizaciju ciljeva utvrđenih Programom rada Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Reformskom agendom i Pismom namjere s MMF-om, ali ne ograničavajući se samo na ove ciljeve;  kolektivno i individualno komunicira sa širom društvenom zajednicom, a vezano za reformske mjere.

Sastav i rad ES  odražava stanje i kretanja u bh. društvu. Sve što se porađa, porađa se dugotrajno i teško. ES je formiran sredinom treće godine mandata Vlade, kad nije lako predlagati nešto što zbog izbornog ciklusa teško može biti prihvatljivo, posebice u poznatim uvjetima funkcioniranja Vlade i Parlamenta FBiH. No, s druge strane, bilo je dosta vremena da se dizajnira i promovira fiskalna devalvacija, koja je od temeljnog značaja za ubrzanje rasta ekonomije i smanjenje nejednakosti u društvu. Narednu, 2018. trebalo bi posvetiti dizajniranju fiskalne reforme i fiskalne devalvacije, reformi depozitno-kreditnog sistema te uvođenju politike produktivnosti, kako bi se to moglo implementirati u 2019., tj. prvoj godini mandata Vlade.

       U proteklom periodu, u medijima je gotovo nezapaženo prošla vijest da Vlada Federacije BiH donijela tzv. Plavu knjigu. Koja je svrha i namjena ovog dokumenta? Kako Plava knjiga može poboljšati život građana Federacije Bosne i Hercegovine?

Plava knjiga je kolektivni rad  članova ES te upravnih odbora poslodavaca FBiH i Vijeća inozemnih investitora BiH. Biće organizirana i javna prezentacija Plave knjige, zbog poštovanja javnosti koja ima pravo uvida i upita. No, ono što je ključno jest da su njen sadržaj i njene poruke prenesene Vladi.

Svrha dokumenta je da pokaže da (F)BiH mora poduzeti strukturne reforme da bi bila u stanju  ispraviti unutarnje i vanjske neravnoteže, koje se ogledaju u visokoj nezaposlenosti, nedovoljnoj proizvodnji, negativnoj stopi domaće štednje, niskim investicijama, visokim deficitima tekućeg računa i duboko negativnoj internacionalnoj neto investicijskoj poziciji BiH.

Bez strukturnih reformi nije moguće stvoriti osnovu za stopu rasta od 7 i više posto. Jednostavno kazano, (F)BiH nema motore rasta, a Plava knjiga je pokazala kako se oni mogu ugraditi.

 Stanovništvo Bosne i Hercegovine posljednjih godina se smanjuje, što kroz negativan prirodni priraštaj što kroz tzv. ekonomske migracije, pa često od Vas čujemo da naši građani „glasaju nogama“, odnosno njihov odgovor na trenutnu političku i ekonomsku situaciju Bosni Hercegovini je odlazak iz naše zemlje. Kako ocjenjujete trenutno ekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini je li jedini put iz siromaštva put u Evropu ili to može biti i Evropski put BiH?

Globalna recesija je jasno pokazala da (F)BiH nije u stanju reagirati na vanjske šokove, kao što nije bila ni bivša Jugoslavija u slučaju naftnih šokova. Obje su donijele programe reformi sa srednjoročnim zakašnjenjem. Za starije generacije to je sve poznato.

„Nogama glasaju“ oni koji su izgubili nadu da u (F)BiH može doći do plime koja će podići i njihov čamac. No, i tamo gdje idu raste nejednakost i slabi pozicija srednje klase, što će kao gastarbajteri osjetiti. Međutim, ima pravne sigurnosti i pravnog reda. Upravo ta nesigurnost i nered te bahatost vladajućih struktura (koja je išla dotle da je njihov pripadnik do jučer imao prednost u vožnji čak i kad njegova kuća gori ili kad je u vozilu hitne pomoći njegov član obitelji) tjeraju ljude odavde.

BiH ne mora biti članica EU, no mora biti zemlja visokog dohotka. Samo su Ukrajina i Bjelorusija od istočnoeuropskih zemalja te balkanske zemlje (osim Grčke) crne rupe Europe, tj. nisu zemlje visokog dohotka. Istočnoeuropske zemlje su uspjele za jednu generaciju postati zemlje visokog dohotka i zemlje kluba ‘bogatih zemalja’ (članica OECD) i uz to članice EU. Neke zemlje, npr. Južna Koreja, su uspjele (i bez ikakvih prirodnih resursa) postati i ekonomsko čudo za dvije generacije, nekim zemljama, npr. Finskoj, ‘pošlo za rukom’ da za tri generacije postanu od ruske žabokrečine najkonkurentnija zemlja svijeta.

A što je BiH uspjela za ovih 20-tak godina? Nemojte samo reći da je BiH ‘složena’, jer je od uvijek ‘složena’ – pogledajte što su drugi uspjeli napraviti s BiH za dvije decenije i to s nepismenim seljacima.

        Činjenica je da političku i ekonomsku klimu na kraju kreiraju političari. Koliko su oni svjesni da čestim izazivanjem kriza, utječu i na lošu ekonomsku sliku, pa na kraju na  i ekonomske migracije i odlazak iz naše zemlje?

 Političari su racionalna bića. Znaju da im nijedan sistem ne bi nudio više no što im ovaj nudi. S druge strane dovoljno je, u društvu duboko ukorijenjenih konflikata, koji traju od 9. odnosno 14. stoljeća, tek mrvicu manipulacije etno-nacionalnim da se  sačuva vlast.

No, pošten čovjek, koji u svom prvom susjedu ne vidi neprijatelja nego prvoga kome se u slučaju hitnosti može obratiti, ostaje ‘kratkih rukava’, a time i društvo bez temeljnog stupa.

Ako pošten i profesionalan rad nisu na cijeni, a nisu u moralno zapuštenom društvu, nego predmet sprdačine onih ‘koji su se snašli’, nema napretka. Dovoljno je samo vidjeti da nijedno tijelo u BiH nije stavilo na dnevni red pitanje odlaska ljudi, što znači da političari pozdravljaju to kretanje. Odlaze oni koji nisu njihovi glasači, koji bi im mogli nauditi.

Ostaju oni vezani za budžet, pa se postavlja pitanje je li, što se tiče BiH, uopće trebalo rušiti Berlinski zid. Igre oko izbornog zakona pokazuju suštinu – njima izbori i ne trebaju, kako slučaj Mostara jasno pokazuje. Otud i inicijative da se izbori odgode do 2020. Svaka budžetska godina je blagoslov za budžetarijat, ali i prokletstvo za neaktivne, nezaposlene, za proletarijat i prekarijat.

          Prema podacima EUROSTAT-a,  Bosna i Hercegovina je  po visini BDP na oko 30 % prosjeka Evropske unije,  gdje smo u rangu sa Albanijom,  dok su ostale zemlje iz regiona ( Srbija, Makedonija i dr.) bolje rangirane. Koliki rast nam je potreban da bismo stigli bar naše najbliže susjede?

 

Treba nam rast od 7 %  do 2035. da bismo stigli  na prag zemalja visokog dohotka. A nekad su nam govorili da ćemo biti ‘druga Švicarska’. No, prije ćemo postati ‘drugo Kosovo’ nego ‘druga Švicarska’.

Švicarska stvara preko 100 mlrd US$ dodane vrijednosti industrije, Slovačka 20 mrld, Kosovo 1 mlrd, a BiH 2 mrld. To govori koje su posljedice deindustrijalizacije BiH. I umjesto da se ide k trećoj I četvrtoj industrijskoj revoluciji, BiH tek krči zatekle tekovine druge industrijske revolucije.

 

      Kako ubrzati ekonomski rast? Koja je „terapija“? Koliko se trebamo oslanjati na naša prirodna bogatstva ili bi se trebali okrenuti drugim izvorima rasta ( inovacije, turizam i sl).  Kako treba da se ponaša javna uprava i da li je ona na visini zadatka?

U ekonomskoj teoriji jedno od abecednih pitanja je jesu li prirodni resursi blagoslov ili prokletstvo? U slučaju aktualne BiH,  više su prokletstvo nego blagoslov.

Tko se u doba globalizacije oslanja na prirodne resurse i jeftinu radnu snagu, osuđen je na propadanje. Treba, što je naznačeno u Plavoj knjizi, prijeći s ekstenzivnog na intenzivan razvoj.

Bogatstvo zemlje nije u zemlji nego u glavama njenih ljudi. Ako ne znamo napraviti proizvod visokog tehnološkog sadržaja (osim antibiotika), ne možemo imati visoke plaće i visok standard. I obratno, samo dobro plaćeni uposlenici mogu praviti visoko sofisticirane proizvode.

Standard Afričke unije je izdvajati 1% BDP na istraživanja i razvoj, a EU 3%, koji se ostvaruju s 0,4 odnosno 2,0 %. U BiH ulaganja za istraživanja i razvoj iznose 0,15 % BDP. Ako nema ulaganja u istraživanja i razvoj, ako nema istraživača u privredi (koji se mogu na prste nabrojati), nema ni inovacija.

I na sve to treba dodati da BiH ima malo tržište i da mora izvoziti da bi osigurala ekonomiju obima kojom druge zemlje mogu ‘tući’ komparativnu prednost koju BiH ima. Treba dakle, naći globalne niše u koje se BiH može udjenuti. Treba ih tražiti u metalnom i drvnom sektoru, u turizmu, u sektoru izvjesnih poljoprivrednih proizvoda (sir i sl.). No, nitko se ne bavi mapiranjem lanaca vrijednosti, klastera i polova razvoja, pa je sve to pusta priča. Stoga su nam rezultati dobro poznati.

       Koliko privredi otežava razvoj, kako vi često kažete, nepostojanje tržišta kapitala? I kako ocjenjujete postojeći bankarski sistem? Da li su potrebne reforme i ovom sektoru?

Stopa domaće štednje je negativna od 1995. Iznosi minus 1 do minus 5 posto BDP, ovisno od godine. No, ukupna agregatna (nacionalna) stopa štednje je pozitivna – oko 10% BDP.

Trebalo bi minimalno podvostručiti stopu ukupne štednje, tj. dići je na 20% BDP i imati investicije minimalno na trećini BDP – koliko imaju zemlje višeg srednjeg dohotka. Neke od tih zemalja, poput Kine imaju stopu štednje od 52% BDP i uspijevaju imati stopu rasta BDP od 9,6% za proteklih 38 godina.

BiH mora uvesti nove financijske institucije i financijske instrumente. Evo primjera koji to može pojasniti. Kad je izbila globalna recesija, Kengen (što će reći neka kenijska elektroprivreda HZHB, BH ili RS) je emitirao obveznice. Građani su mogli uložiti svoja sredstva u obveznice po 12% umjesto u banku po 5%, a Kengen je dobio novac po 12% umjesto u banci po 15%. I obveznice ‘otišle kˈo halva’.

Nikad u BiH, počevši od 1859. pa do danas, nije bilo zakonom zabranjeno formirati čak i seosku štedno-kreditnu zadrugu nego danas u samostalnoj, demokratskoj, višestranačkoj, tržišnoj, kapitalističkoj itd. BiH.

Svi vidovi depozitno-kreditnih institucija su zabranjeni u BiH, što nije bila praksa ni komunističke BiH. I nitko da digne glas protiv takvog pravnog monopola i to u uvjetima negativne domaće stope štednje. I ta bijedna suma štednje građana od 5 mlrd KM, koja se tko zna koliko decenija taložila (treba se prisjetiti naglog skoka štednje kad je došlo do ukidanja njemačke KM i izvlačenja tih maraka iz madraca) i koja potječe i iz ino doznaka po raznim osnovama (uključujući i doznake rodbini) više govori o slabosti nego vrlini bankarskog sistema i sistema investicija. Što znači prosječno povećanje štednje građana od 200 mln KM godišnje ako budžetski deficiti iznose preko 200 mln KM i ako građani potroše barem 200 mln KM  godišnje više no što su im dohoci. Otud negativna stopa štednje.

        I na kraju, koliko nam je potreban Međunarodni monetarni fond i koje vaše mišljenje o korištenju sredstava MMF-a? Imamo li alternative?

Na web stranici MMF-a možete vidjeti tko ima posla s njime. Tu možete naći samo one zemlje u kojima su na vlasti političari, toliko neozbiljni da sami kažu „treba nam MMF jer ne znamo stati“, kao što i mali Perica ne zna stati s jedenjem/trošenjem banana. Sve dok BiH bude imala političare, a ne i državnike, bit će potrebe za MMF-om. I ne samo to – bit će potrebe i za imperijalnom tvorevinom kakva je currency board.

Kad bi BiH imala državnike, mogla bi s currency boarda prijeći na sistem centralne banke i odmah imati čistih i slobodnih pet  milijardi KM.

No, međunarodna zajednica (čitaj SAD) ne žele štampači stroj dati u ruke BiH političarima, koji  nisu ni svjesni koliko im je ta zajednica prijatelj. Dovoljno je da puste spekulante s lanca da napadnu currency board, pa bi, ne onih 5, nego 11 mlrd, nestalo za 11 sekundi. Zemlja ne bi mogla izbjeći kaos, kao što ga je izbjegao Hong Kong koji je 1997. kad su ga napali spekulanti, imao tri puta veće devizne rezerve nego novca u opticaju. Postoji i iskustvo Argentine koje je jasno pokazalo kako neozbiljni političari mogu upropastiti i takvu igračku kakav je currency board.

eVal urednik
eVal urednik

Urednik

Lorem Ipsum is simply dummy text of the printing and typesetting industry. Lorem Ipsum has been the industry's standard dummy text ever since the 1500s, when an unknown printer took a galley of type and scrambled it to make a type specimen book.

Nema komentara

Napišite odgovor

Your email address will not be published.