Autori: Jasmin Halebić, Rijad Kovač
Pojednostavljivanje procedura i izdavanja dozvola ima pozitivan utjecaj na rast zaposlenosti u lokalnoj zajednici. Istraživanje koje je provedeno u 2015. godini u projektu Međunarodne finansijske korporacije u Bosni i Hercegovini (IFC), daje empirijsku potvrdu da jednostavnija i efikasnija općinska administracija donose nova radna mjesta.
Bosna i Hercegovina na listama indeksa, koji mjere klimu za poslovanje i konkurentnost, stoji veoma loše, regionalno gledano na samom začelju, (Doing business rang BiH je 81. mjestu). Nezaposlenost je zasigurno najakutniji problem našeg društva sa oko 25,4% nezaposlenih u 2016. (u prosjeku 521,35 hiljada registrirano nezaposlenih osoba). Stopa zaposlenosti mladih (15-24 godine), prema anketi o radnoj snazi, je najniža u poređenju sa EU28 i iznosi tek 13,8%.
U isto vrijeme često iz medija i stručnih krugova čujemo konstataciju kako je potrebno pojednostaviti i pojeftiniti procedure otvaranja kompanije, skraćivanja vremena izdavanja dozvola za rad za izgradnju objekata itd. Znajući da procedure i dozvole znače i prihod u budžet lokalne zajednice, lokalne vlasti su često spore u ubrzanju i pojeftinjenju početka poslovanja. Ponekad se pojednostavljivanje poslovanja radi kroz inicijative ili posebno dizajnirane projekte. Nameće se pitanje da li zaista pojednostavljivanje poslovanja doprinosi razvoju lokalne zajednice i društva kao cjelinu. U tom smislu u 2015. godini urađena je i analiza utjecaja pojednostavljivanja poslovanja na zapošljavanje. Analiza je urađena kroz projekat koji je podržan od strane IFC.
Korištena metoda analize utjecaja regulatorne reforme na realne ekonomske varijable, poput zaposlenosti, je metoda dvostruke razlike ili difference-in-differences (DD). Ona omogućava usporedbu prosječnih stopa rasta zaposlenosti općina koje su uradile smanjenje procedura i onih koje to nisu. Ukoliko se pretpostavi jednakost trendova između općina koje su pojednostavile poslovanje i onih koje to nisu, onda su općine u kojima je provedena razvojna intervencija zabilježile, u prosjeku, veću stopu rasta broja zaposlenih za 6,41 postotni bod. Stoga se efekat provedenog projekta, uz uvažavanje standardnih pretpostavki, može ocijeniti pozitivno. Ovakvom vrstom analize se procjenjuje, potvrđuje i kvantificira utjecaj razvojne intervencije ili projekta.
Nažalost analiza nije nadograđena sa takozvanom troškovnom efektivnošću, koja bi dodatno pokazala odnos troška intervencije, odnosno projekta i smanjenja budžetskog prihoda, po glavi dodatnog zaposlenog i povećanja budžetskog prihoda ostvarenog od dodatnih poreza.
| Text Box Metodologija: Metodom difference-in-differences (DD) je moguće mjeriti protučinjenično stanje, tj. kakva bi se promjena u varijablama dogodila da nije poduzeta intervencija odnosno da projekat nije proveden. U ovom radu je primijenjen najjednostavniji scenario gdje je ishod dvije grupe praćen u dva perioda. Jedna grupa općina je posmatrana u dva perioda i nije bila dijelom projekta, dok je druga grupa bila dijelom projekta i podvrgnuta je projektnoj intervenciji u drugom periodu. DD metodom se upoređuju ishodi kao promjene prosječnih vrijednosti tokom vremena (tj. prije i poslije provedbe) na nivou dvije grupe, jedne koju sačinjavaju korisnici projekta, i druge koja služi u svrhu kontrole. Za primjenu DD metode neophodno je osigurati postojanje podataka prije početka provedbe intervencije ili projekta. Dvije diferencije na kojima počiva DD metod su razlike između prosječnih vrijednosti ishoda označenih tačkama A i C prije (t0) i tačkama B i D poslije (t1), kako za tretiranu, tako i za kontrolnu grupu; uz pretpostavku da su obje grupe bile izložene i djelovanju ostalih faktora koji se ne mijenjaju u vremenu.
|
Na kraju, nalazi i zaključci ovog rada impliciraju potrebu da donosioci odluka u oblasti kreiranja razvojnih politika poduzmu mjere kojima će se institucionalna struktura za poslovne subjekte u BiH pojednostaviti i učiniti efikasnom kako bi se postigli željeni efekti na smanjenje izrazito visoke nezaposlenosti na tržištu rada i to putem povećanja stope zaposlenosti. Nadalje, procjena utjecaja razvojnih intervencija mora biti prisutna u sklopu projektnog i sektorskog pristupa u planiranju i programiranju kako budžetskih tako i donatorskih sredstava.
