Modernizacija termoelektrane Tuzla kao impuls ekonomskom razvoju BiH

Bosna i Hercegovina (BiH) je od svog osamostaljivanja doživjela značajne promjene. Početkom 1990-ih došlo je do brutalnog uništavanja ekonomskih potencijala bh. društva i od jedne industrijalizirane ekonomije, BiH je dovedena u predindustrijsko doba. Uništeni su privredni kapaciteti, oslabljeni ljudski resursi, pokidane poslovne veze, izgubljeno znanje i vještine neophodne za ekonomski razvoj. Također, netom poslije rata, BiH je prošla kroz tranzicijski proces, tokom kojeg su preostali preživjeli privredni kapaciteti doživjeli sporu i neučinkovitu vlasničku transformaciju iz društvenog u privatno vlasništvo, ostavljajući iza sebe industrijska groblja i izrazitu nezaposlenost. Nedostatak adekvatne poslovne klime, slabašan potencijal domaćeg privatnog kapitala, visoka stopa nezaposlenosti, niska kupovna moć i kontinuirana politička kriza nisu omogućili da BiH ostvari svoje ekonomske potencijale zasnovane na geostrateškoj lokaciji, prirodnim resursima i vještoj i snalažljivoj radnoj snazi.

Energetski sektor BiH može imati ključnu ulogu u ekonomskom razvoju zemlje. Struktura energetskog sektora u BiH je relativno povoljna kada su u pitanju obnovljivi izvori energije sa učešćem u ukupnoj proizvodnji električne energije od 30-35% zavisno od hidrološke godine. Postoje jasne naznake trendova da će u narednom periodu prisustvo proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca imati svoje mjesto u BiH. Ipak, najznačajniji izvor u proizvodnji električe energije u BiH do sada, ali i u narednih 50 godina, biće ugalj. Ekonomska aktivnost termoenergetskih objekata zajedno sa rudnicima uglja čine 22% učešća u bruto domaćem prozvodu BiH, te imaju veliku važnost u kreiranju socioekonomske stabilnosti bh. društva imajući u vidu da samo rudnici u Koncernu Elektroprivrede BH zapošljavaju 16 hiljada radnika.  Iako je proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva strateška privredna grana u BiH, ista se suočava sa velikim unutarnjim i vanjskim izazovima.

Unutarnji izazovi su rezultat djelovanja različitih determinanti tokom prethodnog vremena uključujući društveno-historijski kontekst kroz koji je BiH prolazila, te nedostatak spremnosti društveno-političkih aktera da donose pravovremene strateške odluke kada je u pitanju razvoj elektro-energetskog sektora.

Prvi unutarnji izazov predstavlja zastarjelost proizvodnih kapaciteta. Naime, postojeći proizvodni kapaciteti termoelektrana u BiH su uglavnom izgrađeni 70-tih godina prošlog milenija, ali i ranije, te je njihov proizvodni vijek pri kraju, ugrožavajući energetsku stabilnost zemlje. Na primjer, Blok 3 TE Tuzla snage 110 MW je izgrađen 1966. godine i trebao se po poslovnim standardima zatvoriti 2015. godine. Iako je još u funkciji, ovaj blok izlaže elektro-energetski sistem BiH riziku nestabilnosti, te ugrožava kontinurano snabdijevanje potrošača električnom energijom iz domaćih izvora.

Drugi unutarnji izazov predstavlja visok stepen zagađenja okoline pri proizvodnji električne energije iz postojećih termoenergetskih postrojenja. Stare tehnologije nisu imale u fokusu brigu za okoliš te su emisije štetnih čestica i gasova dvadeset puta veće od prihvatljivog. Na primjer, Blok 6 TE Tuzla snage 215 MW je izgrađen 1978. godine i treba se po poslovnim standardima zatvoriti 2030. godine ima emisiju SO2 u vrijednosti od 4150 mg/Nm3, NOx u vrijednosti od 700 mg/Nm3 i čvrstih čestica u vrijednosti od 150 mg/Nm3. Ovo su veoma visoke vrijednosti imajući na umu Direktivu Evropske Unije 2010/75/EU koja definira prihvatljive emisione standarde slijedećih vrijednosti SO2 ≤ 150 mg/Nm3, NOx ≤ 200 mg/Nm3, te čvrstih čestica ≤ 10 mg/Nm3.

Treći unutarnji izazov sa kojim se suočava ovaj sektor jeste izrazito niska efikasnost postojećih termoenergetskih postrojenja. Naime, savremena proizvodnja električne energije u prosječnoj termoelektrani ima stepen iskoristivosti od 40%. Ukoliko se otpadna toplota ne upotrebljava za daljinsko grijanje putem toplovoda, veći njen dio se gubi putem rashladnih tornjeva. Trenutno, stepen iskoristivosti ili neto efikasnost blokova br. 3, br. 4, br. 5, i br. 6 termo elektrane Tuzla iznose 26.5%, 28.2%, 29.9% i 33.9%, respektivno tako da prosječna efikasnost date termoelektrane se kreće oko 30%. Ovakav način proizvodnje je neefikasan jer se u proizvodnji električne energije konzumira neprihvatljivo velika količina uglja koja za sobom vuče i nepotrebno visoku emisiju štetnih materija u okolinu.

Četvrti unutarnji izazov predstavlja izrazito visoka proizvodna cijena električne energije u postojećim termoenergetskim postrojenjima u BiH. Naime, zastarjelost postrojenja koja su davno knjigovotstveno i tehnički amortizirana, zahtijevaju učestale intervencije u redovnom i vanrednom održavanju, prekomjerna konzumacija uglja te niska efikasnost također nepotrebno povećavaju proizvodnu cijenu električne energije. Stoga, neefikasno alociranje resursa u postojećoj proizvodnji električne energije putem zastarjelih termo-blokova dugoročno sprječava razvoj investicijskog kapaciteta energetskog sektora u BiH, a teret na kraju snose krajnji potrošači. Ukoliko tu još dodamo i neadekvatnu kvalitetu samog uglja zbog zastarjele tehnologije ekploatacije istog, loše upravljanje proizvodnim procesom te značajnim tehnološkim viškom u rudnicima, rasipanje finansijskih resursa je više nego očigledno, te se sve to reflektira, u konačnici, na finalnu proizvodnu cijenu električne energije koja je dugoročno neodrživa.

Sreća u nesreći je da su postojeća termoenergetska postrojenja na izmaku snaga, te da će sa njihovim zaustavljanjem izumrijeti i većina identificiranih unutarnjih izazova. Naravno, problemi će nestati pod uslovom da se izgrade nova postrojenja u skladu sa prihvaljivim karakteristikama definiranim standardima Evropske Unije.

Elektroenergetski sektor BiH se suočava i sa vanjskim izazovima također. Na vanjske izazove se ne može uticati, već ih treba razumjeti i kvalitetno se strateški osposobiti u cilju što bezbolnijeg suočavanja sa istim, te konstruiranja različitih strategija koje će date izazove pretvoriti u poslovne prilike kroz alociranje postojećih resursa i realizaciju predstojećih investicija. Naime, elektroenergetski sektor BiH, kao dio jednog značajno integriranog energetskog regiona jugoistočne Evrope, harmonizira svoju energetsku legislativu i politiku sa Evropskom Unijom, što je rezultat pristupnog procesa Evropskoj Uniji kroz sporazum o Energetskoj zajednici te inicijativu Energetske unije.

Tri glavna cilja energetske politike Evropske unije su sigurnost snabdijevanja, konkurentnost i održivost. Sigurnost snabdijevanja se postiže liberalizacijom energetskog tržišta. Deregulacija potiče konkurenciju koja dovodi do toga da se u sektoru proizvodnje uočljivo smanjuju troškovi pogona, a zbog čega onda dolazi do temeljitog restrukturiranja proizvodnje. Kao rezultat datog procesa mnoge proizvodne jedinice (elektrane) bivaju privremeno ili trajno zatvorene. U procesu liberalizacije posebno su pogođene elektrane s visokim pogonskim troškovima jer ne mogu izdržati konkurenciju.

Održiv ekonomski razvoj čovječanstva podrazumijeva efikasnost u proizvodnji i potrošnji električne energije.  Energetska efikasnost predstavlja zbir mjera i djelovanja u svim oblastima života kojima je krajnji cilj minimalna potrošnja energije, uz uslov da nivo rada i življenja ostane isti ili se poboljša. To nije puka štednja energije koja podrazumijeva odricanja, već njena efikasna upotreba koja doprinosi poboljšanju kvaliteta života i rada, kao i većoj konkurentnosti proizvodnje. Podizanje svijesti o energetskoj efikasnosti ima za cilj da promijeni svjetonazorna načela i značajno utiče na ponašajne obrasce kada je u pitanju potrošnja energije u svakodnevnom životu pojedinca ali i standarde u gradnji stambenih, institucionalnih i proizvodnih objekata. Također, način proizvodnje električne energije mora da se usklađuje sa standardima emisije štetnih gasova u okoliš, intenzivitet potrošnje ugljikohidrata te usavršavanju tehnologija proizvodnje kako bi se iskoristivost resursa maksimizirala.

Cijeneći gore navedene unutarnje i vanjske izazove sa kojima se suočava energetski sektor u BiH, postavlja se suštinsko pitanje zašto donosioci, po društvo bitnih, odluka kasne sa modernizacijom energetskih kapaciteta u cilju prevazilaženja identificiranih izazova. Za to postoje opravdani razlozi. Zbog destrukcije koju je elektroenergetski sistem u BiH doživio tokom ratnih dejstava, ali i neprirodnog parčanja na tri etnički razdvojene elektroprivrede, trebalo je proći stanovito vrijeme kako bi se iste konsolidovale i osposobile za kapitalne investicije. Ovaj proces je doista mogao biti i brži da se nisu  dešavale učestale promjene političkih aktera na vlasti koje su pripremu i realizaciju mega investicija u energetski sektor često vraćale na početak. Nesnalaženje političkih aktera u realizaciji datih investicija je ugrozilo i samu reputaciju BiH kod ozbiljnih globalnih takmaca koji su izražavali svoje nerazumijevanje za iracionalno kašnjenje u realizaciji investicija iako su ključni preduslovi za iste bili osigurani godinama unazad.

Projekat izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla jedinstvena je ilustracija gore navedene sporosti u realizaciji. Ovaj zamjenski blok od 450 MW za četiri stara bloka čija je ukupna snaga bila 364 MW predstavlja kogeneracijsko postrojenje koje će pored električne energije isporučivati i  toplinsku energiju za daljinsko grijanje gradova Tuzla, Lukavac i Živinice. Fosilno gorivo koje će se sagorijevati u elektrani biće 3 miliona tona lignita na godišnjem nivou iz površinskih kopova Dubrave i Šikulje u sastavu rudnika Kreka. U izgradnji ove elektrane koristiće se savremene tehnologije (BAT) koje osiguravaju da emisija svih polutanata bude ispod dozvoljenih graničnih vrijednosti i zahtjeva legislative EU, dok će nivo efikasnosti u kondenzacionom režimu premašiti 42 %, a u kogenerativnoj varijanti proračuni kazuju da efikasnost raste na znatno više razine.

Nakon višegodišnje tenderske procedure i pregovaranja modela izgradnje i finansiranja elektrane, usaglašen je model realizacije sa konzorcijem koji pedvodi China Gezhouba Group Corporation (CGGC), renomirana kineska korporacija koja svoje prisustvo u realizaciji zahtjevnih energetskih projekata ima u preko 80 zemalja svijeta. Ključne karakteristike projekta su da će Elektroprivreda BiH biti jedini vlasnik date termoelektrane dok će kineska korporacija po EPC sistemu (ključ u ruke) u periodu od 56 mjeseci izgraditi istu. Finansijska konstrukcija je zatvorena tako da će Elektroprivreda BiH osigurati 15% od ukupnih sredstava neophodnih za datu investiciju čija ugovorena vrijednost iznosi EUR 785.650.000. Preostalih 85% ulaganja će se finansirati po principu preferencijalnog kredita za kupce na period od 15 godina uz odgodu vraćanja zajma od 5 godina, po kamatnoj stopi od 2% p.a. uz naknadu za upravljanje od 0,25% i naknadu za posvećenost projektu od 0,25% od kineske EXIM banke. Dato finansiranje će biti obezbjeđeno sub-suverenom garancijom Vlade Federacije BiH, založnim računom (escrow) za prihod po ugovor o kupoprodajii električne energije sa Elektroprivredom BiH  i garancijom Elektroprivrede BiH. Neovisni vanjski konsultanti su utvrdili finansijsku održivost projekta gdje je interna stopa povrata IRR projicirana na visini od 11,63%.

Ovo će zasigurno biti najveća poslijeratna investicija u BiH, koja će imati nesagledive pozitivne poslijedice na elektroenergetski sistem u BiH, ali će istovremeno predstavljati najsnažniji impuls ekonomskom razvoju naše zemlje kreirajući direktna i indirektna radna mjesta tokom izgradnje postrojenja gdje će značajno učešće imati lokalni podugovarači i lokalna radna snaga. Nakon puštanja u rad i simultane modernizacije rudnika Kreka, stvoriće se pretpostavke za kontinuirano dugoročno upošljavaje visoko obrazovanog stučnog kadra, te spasiti ugrožena radna mjesta rudarske populacije. Kvalitet života u tuzlanskom bazenu će se dobrno popraviti jer će emisije štetnih gasova i kogeneracijsko grijanje velikih gradskih sredina osigurati znatna poboljšanja u odnosu na postojeće stanje. Efekti koji će se ostvariti kada je u pitanju prikupljanje direktnih i indirektnih poreskih prihoda, osiguraće vidljiva unaprijeđenja u svim sferama života koje se finansiraju budžetskim sredstvima. Profitabilnost rudnika i termoelektrane će stvoriti pretpostavke za akumulaciju kapitala koji će se alocirati u nove kapitalne invsticije jačajući tako konkurentnu poziciju elektroenergetskog sektora u BiH u odnosu na takmace iz regiona i Evropske unije. Stoga se imamo pravo radovati skorom početku realizacije ovog strateški važnog projekta za BiH.

Amel Kovačević
Amel Kovačević

Amel Kovačević je diplomirao i magistrirao ekonomiju na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji. Obnašao je visoke funkcije u nekoliko finansijskih institucija u BiH, te predavao na nekoliko visokoškolskih ustanova. Bio je ambasador BiH u Kini u periodu od 2010. do 2013. godine. Bavio se međunarodnim konsaltingom, a trenutno je ministar finansija u Vladi Kantona Sarajevo.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.